Ljudi koji odlaze u planine u stalnoj su potrazi za ljepotom, za svijetom kakav zamišljaju da bi trebalo da bude, za povjerenjem koje očuvana priroda uliva. Na planini spoznajemo našu prisnu povezanost sa prirodom, upoznajemo sebe, postajemo svjesni ljudske prolaznosti i vječnosti prirode. Prelijepi, gordi, uzvišeni planinski vrhovi nas zovu, oni su naš cilj, bude u nama želju da idemo gore prema njima i budemo zajedno sa njima. Na vrhu planine osjećamo se kao da smo u nekom nestvarnom svijetu. Pogledamo okolo i vidimo samo planinske vrhove u daljini, uperene prema nebu kao da ga dodiruju i zeleno more šuma i livada ispod nas.Takve slike obogaćuju um i dušu i mi postajemo bolji, viši. Međuljudski odnosi na planini su prirodniji, iskreniji i neposredniji, bez lažnog uljepšavanja kao u svakodnevnom urbanom životu. Prijateljstva stečena na planini su iskrena i dugotrajna, nose se u srcu zajedno sa planinom i rado ih se sjećamo.

 

 

Razgovarao: Milan Radović

 

Fotografije: Ervin Gaša Kalač